Der Standard o slučaju Kovačević: Da li je sud ugasio nadu za građansku državu?

Kandidati nacionalnih manjina ili multietničkih stranaka, ali i oni koji odbijaju etničku pripadnost, nemaju pravnu mogućnost da budu birani. Prema jednoj odredbi Ustava nazivaju se "Ostali". Kako navodi Der Standard, ne samo da im je ustavno isključena politička reprezentacija, već je ograničeno i njihovo pravo da daju svoj glas drugim etnički deklarisanim kandidatima.

Zbog ovog isključenja iz pasivnog biračkog prava Evropski sud za ljudska prava je više puta presudio protiv BiH, ali bez rezultata.

Ističe se da Kovačevićev slučaj dolazi u osjetljivom političkom trenutku. Vlada Borjane Krišto tvrdila je da on zloupotrebljava pravo jer je nekada ranije promijenio svoju etničku pripadnost u biračkom registru. Ta tvrdnja postala je središnja tačka njihove argumentacije pred Sudom.

Visoki predstavnik Christian Schmidt podržao je ovu poziciju i time, prema kritičarima, de facto stao uz status quo. Njegov britanski pravni savjetnik je na ročištu u novembru 2024. izjavio da bi ustavne reforme bile politički rizične, s obzirom na stalne prijetnje secesijom od strane predsjednika RS-a, Milorada Dodika. Krajem juna ove godine, sudije Velikog vijeća su odlučile da je žalba Kovačevića nedopustiva — iako su prethodno gotovo jednoglasno presudili u njegovu korist.

Ističe se da je posebno zabrinjavajuće što je žalba Kovačevića ocijenjena kao “zloupotreba” prava na žalbu.

Ustavni pravnik i bivši međunarodni sudija Ustavnog suda BiH, Josef Marko, koji je 2024. savjetovao Kovačevića, smatra da će ova odluka imati dalekosežne političke posljedice. “Ključno pitanje je da li su ovom presudom odbačene sve ustavne reforme koje je tražila i EU kako bi se uklonila diskriminacija etničkog kvotnog sistema”, rekao je Marko za Der Standard.

Suprotne presude

Sudije Velikog vijeća su tvrdile da izbori za Dom naroda ne potpadaju pod zaštitu člana 3. Protokola br. 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji se odnosi na “pravo na slobodne izbore”.

Navodi se da se to kosi s ranijim presudama ESLJP-a, poput slučajeva Dervo Sejdić (Rom) i Jakob Finci (Jevrej), kojima je 2009. presuđeno u korist jer zbog ustavnih ograničenja nisu mogli biti birani u Dom naroda niti u Predsjedništvo BiH.

Isto se odnosi na slučajeve Azre Zornić, koja odbija etničku deklaraciju, i Albanca Samira Šlake, koji su takođe dobili presude u svoju korist. Posebno je značajan slučaj Bošnjaka Ilijaza Pilava iz 2016. koji je živio u RS-u, gdje samo Srbi mogu biti birani u Predsjedništvo BiH.

Pisano obrazloženje presude u slučaju Kovačević tek treba biti objavljeno. Der Standard ističe da nije jasno da li će ovom presudom biti poništene sve prethodne presude ESLJP-a ili samo one koje se tiču Doma naroda. Naime, ukoliko bi se presuda primijenila i na slučajeve koji se odnose na Predsjedništvo, mogla bi biti poništena i presuda u slučaju Pilav.

Marko upozorava da odluka u slučaju Kovačević znači da su pokušaji ustavne reforme u cilju implementacije presuda ESLJP-a za sada obustavljeni, što ugrožava i jedan od kriterija koje je EU postavila 2019. godine za kandidatski status BiH.

To znači, kaže on, da BiH ostaje trajno vezana za Dejtonski ustav, koji su osmislili etnonacionalisti i međunarodni diplomati, a koji se temelji na etničkoj podjeli, a ne na građanskim principima koji su osnovni zahtjev demokratskog konstitucionalizma prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.

“Pogrešna odluka”

Navodi se da je presuda u slučaju Kovačević iz još jednog razloga sporna: većina sudija zaključila je da Kovačević nema “status žrtve”. Taj status ESLJP priznaje samo onima koji su direktno pogođeni. Marko smatra da je ta odluka pogrešna — Kovačević je na ročištu jasno rekao da je glasao i za Parlament i za Predsjedništvo, dakle, bio je pogođen.

Sud je ranije u presudi Sejdić i Finci već utvrdio da je dovoljno ako je građanin prisiljen da se ponaša u skladu s diskriminatornim pravilima, što se odnosi i na Kovačevića.

“Kovačević ima sasvim jasan status žrtve, jer je svoj glas mogao dati samo na osnovu isključivo etničkih kriterija – ili bošnjačkim ili hrvatskim kandidatima – kako bi taj glas imao ‘efektivan uticaj’ na sastav državnih organa”, rekao je Marko za Der Standard, pozivajući se na presedane Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima protiv Bugarske i Mađarske.

Ne samo pripadnici manjina, već i "građani" koji ne žele etničku deklaraciju, tretiraju se kao manjina jer im se ustavno suprotstavlja većina deklarisana kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. ESLJP je to već prepoznao u slučaju Zornić protiv BiH.

Slučaj Timishev protiv Rusije pokazuje koliko je važno pitanje etničke pripadnosti: ESLJP je tada utvrdio da diskriminacija po osnovu etničkog identiteta predstavlja oblik rasne diskriminacije. Razlikovanje isključivo po etničkoj osnovi ne može biti opravdano u pluralističkom i demokratskom društvu.

“Veliko vijeće je upravo zbog tih presuda Evropskog suda za ljudska prava trebalo primijeniti naročito strog standard preispitivanja na osnovu principa proporcionalnosti, kako bi se ispitalo da li je Dejtonski ustav slobodan od etničke diskriminacije ili ne”, navodi Marko. “Međutim, Veliko vijeće je izbjeglo takvu provjeru time što je tužbu proglasilo neprihvatljivom i u svom obrazloženju nije uopće uzelo u obzir taj temeljni princip”.

List navodi da je moguće da su i argumenti koje su iznijele bh. vlasti utjecali na sudije, te se u tekstu objašnjava da je na čelu Vijeća ministara Borjana Krišto koja je čak optužila Kovačevića za zloupotrebu, tvrdeći da je navodno prešutio promjenu svog etničkog identiteta.

Marko u tom kontekstu upućuje na Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Evrope, koju je Bosna i Hercegovina ratificirala i koja čak ima ustavni status.

Prema članu 3. te konvencije, niko ne smije “trpjeti bilo kakve pravne štetne posljedice, bez obzira na to da li se izjašnjava kao pripadnik neke etničke zajednice ili ne”, objašnjava on.

“Dakle, postoji ustavno zaštićeno pravo da se odluči hoće li se i kada neko izjasniti kao pripadnik neke etničke zajednice”, kaže Marko.

Osim toga on navodi da ne postoji nijedna odredba domaćeg ili međunarodnog prava koja nalaže da izjava o pripadnosti nekoj etničkoj grupi, data jednom, mora važiti do kraja života. Naveo je da, iako u nekim mjestima, poput Sjeverne Irske ili Južnog Tirola, postoje odredbe koje sprečavaju zloupotrebe zabranom promjene identiteta, uglavnom su one ograničene na trajanje aktuelnog mandata.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad